RÉ GIORGIO
30. listopada, 2025.
Izložba Giorgio Armani: Milano, per amore, Pinacoteca di Brera
Nikad nisam napisala ni riječi o Giorgiju Armaniju. Budući da su ga poznavali svi – od ljubitelja mode, košarke, uređenja interijera ili jednostavno talijanske kulture – zaključila sam da o njemu ne treba ništa više reći. Djelovao je kao čovjek o kojem se sve zna. A onda, u trenutku kad ga više nema, shvatila sam koliko je upravo o takvim ljudima najteže pisati; o onima čiji je doprinos u tolikoj mjeri postao dijelom svakodnevnog svijeta da ga više i ne primjećujemo. Rè Giorgio, kako su ga nazivali njegovi Milanesi, ali i diljem Poluotoka, oblikovao je razumijevanje mode kao rijetko koja ličnost modne industrije. Ženama je dao odijela koje ne glume muškost, nego, upravo suprotno, naglašavaju ženstvenost. Muškarcima je pak podario udobnost koja ne odustaje od profinjenosti čime su njegove kreacije bile poput druge kože.
Giorgio Armani via Pinterest
Modnu kuću osnovao je 1975. godine s dugogodišnjim partnerom Sergiom Galeottijem, u trenutku kad je talijanska moda i pokret Made in Italy počeo osvajati svijet. Započeo je sa sakoima, čije je konstrukcije vješto omekšao oslobodivši tijelo strogih krojeva. Tim je potezom zauvijek promijenio siluetu suvremene odjeće. U samo nekoliko godina Giorgio Armani postao je simbol novog luksuza, a njegovo je ime postalo sinonimom globalnog carstva odjeće, modnih dodataka, parfema, interijera, hotela i sporta.
O tome da odjeća mora biti "druga koža", govorio je u meni omiljenom kratkom dokumentarnom filmu Made in Milan koji je režirao veliki Martin Scorcese. Armani nas u tom filmu vodi kroz "svoj" Milano i tumači vlastitu filozofiju dizajna, prema kojoj odjeću gleda kao sredstvo koje treba služiti životu ljudi, a ne dominirati njima. Uz to, duboko crpi inspiraciju iz samog karaktera Milana, njegove arhitekture, impozantnih palazza, skrivenih dvorišta i suzdržane elegancije, što se odražava u minimalističkom pristupu kreiranju. Armani naglašava da elegancija proizlazi iz suzdržanosti, uklanjanjem nepotrebnog i reduciranjem na ono bitno. Inzistira na lijepom i praktičnom. Tih 26 minuta filma uvjerile su me da je stil daleko više od odijevanja i mode.
Sve me to dovodi do prošlog vikenda, kad sam, prvi put nakon Armanijeve smrti, posjetila njegov (a i meni) omiljen grad. Povodom 50. godišnjice brenda Giorgio Armani, sukladno planovima dogovorenima još za njegova života, u Pinacoteca di Brera otvorena je izložba Giorgio Armani: Milano, per amore, zamišljena kao proslava njegova stvaralaštva i povezanosti s gradom. Izložba uključuje više od 120 kreacija, postavljenih u dijalog s djelima od srednjega vijeka do 19. stoljeća iz stalnog postava muzeja. Namjera je jasna – prikazati Armanijev dizajn kao destilat slojevite umjetničke ostavštine, a ne kao gotov proizvod modne industrije. Armanijevi odjevni predmeti tako stoje uz bok djelima Bellinija, Rafaela i Caravaggija, ali i brojnih drugih značajnih imena renesanse i baroka.
Kreacije su izložene na diskretnim, gotovo nevidljivim nosačima, kako bi fokus ostao na liniji, strukturi i tkanini. Bio je to prvi put da se u Palazzo Brera, na svega nekoliko koraka od Armanijeva stana i sjedišta brenda, moda izlaže u ravnopravnom dijalogu s kanonskim umjetničkim djelima, na kojima su uglavnom prikazane svetačke i povijesne ličnosti u raskošnoj odjeći. Dok sam promatrala sakoe i haljine, podjednako i materijale, postalo je jasno da postav u cijelosti odgovara Armanijevoj filozofiji prema kojoj u središtu mode nije odjeća sama po sebi, već čovjek koji je nosi.
Converse All Stars stari oglasi
Izložba je naglasila i neraskidivu vezu Armanija s Hollywoodom te je izloženo odijelo dizajnirano za Richarda Gerea u filmu American Gigolo (1980.). Film je to koji je označio prekretnicu u Armanijevoj karijeri i osigurao mu međunarodni ugled. Armani je u Hollywoodu prepoznao ono što većini dizajnera promiče: odjeća mora kreirati lik jednako snažno kao dijalog, glazba ili režija. Njegova odijela ocrtala su različite karaktere likova, čime su postala integralni dio filmske naracije. Armani je time još jednom potvrdio da je moda više od samog odijevanja, odnosno da može ostaviti stvaran kulturni trag.
Signor Armani radio je do posljednjeg trenutka te je još u 92. godini bdio nad svakim segmentom brenda. Sve što je stvorio i izgradio bila je kombinacija discipline, nepokolebljive predanosti i vjere u vlastiti rad. Njegov perfekcionizam bio je čuven: znao je zaustaviti automobil samo zato što je u izlogu primijetio lutku na kojoj odjeća nije bila postavljena na pravi način. No u takvom inzistiranju na detaljima nije bilo tiranije, već isključivo nepokolebljiva strast za onime što je radio. Armani je ostavio neizbrisiv trag ne samo u modi, nego i u kulturi, estetici i svakodnevnom životu Milana, koji će ga pamtiti kao simbol profinjenosti i jednostavnosti u eleganciji.
Odjevna kombinacija Richarda Gerea iz filma American Gigolo (1980.)
Richard Gere i Giorgio Armani
No, kako je Giorgio Armani postao Giorgio Armani? Studirao je medicinu, no ipak se odlučio posvetiti modi. Njegov prvi posao bio je jednostavan i neglamurozan: u središnjoj milanskoj robnoj kući La Rinascente slagao je odjevne komade drugih modnih kuća. Preminuo je kao modni dizajner kojem se u istom gradu poklonilo petnaest tisuća ljudi u maloj ulici Via Bergognone kako bi mu zahvalilo na svemu što je ostvario. Kakve god snove imali, Giorgio Armani dokaz je da ih je moguće ostvariti, na onoj ljudskoj, nimalo pretencioznoj razini, uz puno truda, rada i volje. Neka nam on ostane primjer, nama i nekim novim generacijama. Grazie e addio, rè Giorgio. Ti ricorderano tutti.