VOJNIK NOVOG VREMENA
8. prosinca 2021.
Uniforme utjelovljuju prepoznatljivost. One donose nepromjenjivost u obliku i kvaliteti, simboliziraju nešto što je redovito i ponavljano, predstavljaju poseban komplet odjeće koji nose pripadnici organizacije kako bi drugima pokazali da su njezini članovi. No, uz takvo klasično shvaćanje uniformiranosti, također se pojavljuju i osobne uniforme koje pojedinac implementira svojim ormarom u kojem se ističu takozvani statement-komadi, jednakih silueta, linija i krojeva koji pak definiraju nečiji stil, time i stav. Osobna uniformiranost je, dakle, bitno drugačija od one namjerne i funkcionalne: radna uniformiranost pomaže promatračima definirati nečiju ulogu, dok je osobna pokazatelj nečijih vrijednosti i preferencija.
Radne se uniforme u pravilu zaustavljaju na funkcionalnosti ne izlazeći pritom iz postavljenih okvira. No, jedna je uniforma različita utoliko što se počela usvajati izvan prvotne namjene. Riječ je o uniformi vojnika, standardiziranom i prepoznatljivom odjevnom predmetu koji je simbolizirao vojničku stegu, a istovremeno je trebao udovoljiti kriterijima udobnosti i lakog i brzog kretanja vojnika. Vojno odijevanje mijenjalo se kroz povijest, a moderne su uniforme kreirane tijekom Prvog svjetskog rata.
Vojničke odore danas ne nose samo vojnici. Nove generacije prihvaćaju „vojnički stil“, no interpretiraju ga na nov način postajući tako vojnici novog vremena. Oni koji pronalaze fascinaciju u vojničkim predmetima (košuljama, naočalama, kapama i sl.), poigravaju se snagom te odjeće i značenjem koje je izvorno imala. Prepoznatljiva zelena boja, korištena kako bi vojnici bili teže uočljivi, danas se spaja s nekim drugim notama i kombinira na način koji je bio nezamisliv za vojničke uniforme. Varijacija na modele vojničkih uniforma ima mnogo, svaka je vojska tematizirala nešto drugo – no ovaj tekst inspiraciju pronalazi u dvjema košuljama, dijelom uniforme kasne faze Jugoslavenske narodne armije, iz osamdesetih godina.
JNA je oformljena 1941. godine. Tijekom pedeset godina postojanja, promijenila je nekoliko modela uniformi. Konstanta je bila zelena boja, a mijenjan je materijal na način da su se u upotrebu unosili sve lakši materijali koji su vojnicima omogućavali lakše i brže kretanje. Također, bilo je važno koristiti materijale koji se lako održavaju, brzo suše te se ne skupljaju u pranju. Ukratko, kreatori uniforme su se vodili trima načelima – da vojnička odora bude lijepa, uredna i praktična. Povjesničare danas ipak više zanimaju ratovi i vojni pohodi, te ne govore toliko o uniformama koje su nosili vojnici i ročnici. Ipak, zahvaljujući nostalgičarima koji komentiraju svoja vojna odsluženja na specijaliziranim portalima, i ondje dijele svoje fotografije uniformi koje i danas ponosno čuvaju, možemo rekonstruirati nekoliko stilova jugoslavenskih uniformi.
Ova je košulja proizvedena 1985. godine (samo nekoliko godina prije raspada Jugoslavije) u Pamučnom kombinatu Vranje i predstavlja klasičan model košulja koje su odijevali vojnici JNA. Košulju odlikuje izrazito čvrst pamuk na kojem se – i nakon više od dvadeset i pet godina – nazire presijavanje zelene boje. Detalji na košulji, poput konca i gumba, jednake su boje, sivo-zelene. Gumbi na ramenima – epolete – detalj su tradicionalnih vojnih odora, a bile su namijenjene sprječavanju remenja za oružje da sklizne s ramena vojnika. Kragna, ovdje u obliku romba, daje formalnu notu koja je karakterizirala uniforme, a veliki džepovi na prsima odaju funkcionalnost kao glavnu namjenu košulje, dio uniforme pod nazivom Praznična uniforma (bez šinjela) za pitomce vojnih akademija i drugih škola za aktivne oficire koV.
Slovenija je u Jugoslaviji slovila kao najindustrijaliziranija savezna republika, a tu je titulu dobrim dijelom zaslužila proizvodnjom pamučnih tekstilnih proizvoda s centrom u Mariboru. Krajem pedesetih godina, tri mariborske tekstilne tvornice udružile su snage te su nastavile s radom pod imenom MTT – Maribor tvornica tekstila. JNA je bila važan kupac njihovih tkanina. Na slici vidimo primjer vojničke košulje proizvedene 1988. godine, zanimljiv po nebesko plavoj boji čije su nijanse uz zelenu bile dominantne, uz koju su vojnici nosili hlače i jakne u tamnijoj, olovnoj boji. Ta se plava uniforma nazivala Praznična uniforma za pitomce vojnih akademija i drugih škola za aktivne oficire RV.
Poseban je osjećaj nositi odjevne predmete i pritom biti svjestan njihove povijesti i uloge za koju su dizajnirani. Primjer vojničkih košulja zaista jest made to last, napravljenih da traju za duge i teške vojne zadaće. Njihovi stvaratelji vjerojatno nisu mogli predvidjeti da će vojničke košulje živjeti i na civilima daleko nakon raspada vojne sile za koju su rađene. Doista, uvijek je intrigantno zamišljati kako će budućnost prihvatiti određene odjevne predmete i kako će ih neke nove generacije interpretirati. Ove su uniforme bile jamac prepoznatljivosti – uniformiranosti – i pripadnosti nekoj grupi. U suvremenom (civilnom) kontekstu one napuštaju taj okvir, gradeći nečiji karakter, odnosno individualnost.