STORIJA O SAKOU
7. travnja 2022.
Zima je na izmaku. Polako zaboravljamo duge mračne kapute koji su nas grijali zimom, odbacujemo slojeve koji su nas priječili od jednostavnih šetnji i iz ormara otvaramo kutije laganijih slojeva odjeće, ondje pospremljene prošle jeseni. Inspirirani dolaskom proljeća, krećemo u stilske igre. Ovaj je tekst posvećen predmetu kojeg tijekom hladnih dana skrivamo ispod kaputa, a koji tijekom proljetnih postaje samostalna jakna. On je elegantan, može biti i ležeran, on je prije svega odijevan u formalnim prilikama. Zovemo ga blejzer ili sako.
U modnom žargonu, riječ blejzer se ustalila kao dio odijela, no, ustvari, riječ je o samostalnom odjevnom komadu. On nije tek dio formalnog odijela, već funkcionira u manje krutim i ležernijim pristupima stilu. Postoji mnogo varijacija sakoa, koje se razlikuju bojom, materijalom, krojem… No, nedvojbeno je da je od jakne razlikuje njegova struktura, ramena te detalji poput džepova i gumbi. Također, postoje dvije različite vrste kopčanja sakoa, s jednostrukim i dvostrukim kopčanjem. Jednostruki sakoi imaju jedan, dva ili tri gumba. Sakoi s dvostrukim kopčanjem izrađeni su od veće količine tkanine koja se preklapa sprijeda te dolaze s dva stupca gumba. Jednako tako, sakoi su često dio uniforme zrakoplovnih tvrtki, učenika određenih škola, članova sportskih klubova ili sportaša i sportašica nekog tima, otkuda taj odjevni predmet i vuče podrijetlo.
Bile su 1820-e godine. Prve sakoe nosili su veslači u Oxfordu i Cambridgeu. Bili su vrlo opušteni, poput ekvivalenta moderne vjetrovke, odnosno trebali su grijati veslače tijekom prohladnih treninga i utrka u ranim jutarnjim satima te su, često ukrašeni vrlo šarenim uzorcima ili prugama u dizajnu jedinstvenom za svaki veslački klub, razlikovali posade. S vremenom, ovi su blejzeri bili previše posebni da bi se ostavili u ormaru dok su veslači bili na suhom. Slično kao srednjoškolski nogometni timovi, veslači su počeli nositi svoje blejzere (tj. timske dresove) po svojim kampusima. Izraz blazer prvi se put pojavio u tisku 1852. godine, u članku o crvenom sakou kojeg je nosio Cambridgeov Lady Margaret Boat Club te ga je novinar nazvao crvenim blejzerom. Bila je žarko crvena, pa otuda i naziv blejzer (to blaze = shine brightly or powerfully, „sjajiti jako i snažno“).
Poput dresova, takvi su sakoi bili statusni simbol, označavajući pripadnost klubu i postignuće. Doista, i drugi sportovi, tenis, ragbi i nogomet, unijeli su blejzer u timsku odjeću, stoga su mnogi sportski timovi počeli nositi blejzere te se taj izraz počeo upotrebljavati mnogo slobodnije. Dapače, počeo je gubiti povezanost s veslanjem te je s vremenom riječ blazer počela označavati bilo koju sportsku jaknu skrojenu od lagane tkanine. U konačnici, blejzer je postao toliko raširen u Europi da su njegove sportske konotacije nestale, te je postao odjevni predmet prikladan za posao i slobodno vrijeme. Nedugo zatim, počeo je stizati i preko oceana, u Sjedinjene Američke Države, gdje ga je popularizirao poznati brand Brooks Brothers. I dalje kao simbol bogatstva, Brooks Brothers blejzere nosili su studenti koji su pohađali prestižna sveučilišta kao što su Princeton, Harvard i Yale.
U modnom svijetu, blejzer se prvi put pojavljuje u časopisu Vogue 1893. godine (Vogue počinje izlaziti godinu ranije). Novinarka je zapisala: “Now that the boating season has begun, dressmakers and tailors are busy making up fetching yachting costumes,” te “The smartest I have seen are those which have perfectly plain skirts with the Eton jacket or the long blazer, the revers of which flare tremendously and are faced with white.” Na prijelazu stoljeća, blejzer je bio osnovni dio garderobe Nove žene (New Woman, pokret kasnih 1920-ih godina), nošen uz strukiranu košulju i krojenu suknju. Paralelno s time, odjeća za slobodno vrijeme postala je ležernija, a blejzer je izbačen iz sportske mode te su ga zamijenili džemperi i kardigani.
Kroz 20. stoljeće, blejzer je nošen u formalnijem poslovnom ili svečanom okruženju, no nosio se i kao jakna. I dalje je njegova silueta izgledom stroga i formalna te njegovi nositelji gotovo uvijek i gotovo pa u svakom modnom odabiru, noseći sako djeluju sharp. Takav je izgled sakoa bio karakterističan sve do 1975. godine kada je učenik kreatora Nina Cerrutija, Giorgio Armani, sa svojim tek osnovanim brandom predstavio unstructured jacket, odnosno nestrukturirani sako. Armani je predstavio sako bez podstave, manje kruće strukture koja nije naglašavala ramena ili stvarala neke druge umjetne oblike, već je isključivo pratila izgled tijela nositelja. Bila je to svojevrsna modna revolucija koju je Richard Gere popularizirao u poznatom filmu Američki žigolo (1980) gdje je nosio komade s potpisom tog talijanskog revolucionara stila, nakon čega je sako dobio i zavodnički izgled.
Od njegova nastanka pa do danas, od sportskih igara do onih stilskih, u kojima ga danas uvlačimo, sako ostaje dio standardnog odijevanja. U različitim varijacijama krojeva, silueta, materijala, dezena i boja, sako poprima različite interpretacije i ubraja se u modne kombinacije koje nisu isključivo vezane za jednu situacijsku priliku. Mnogi kreatori ponuđuju nam svoj vid estetike sakoa i time prizivaju neke nove izvedbe ovog nekadašnjeg odjevnog komada džentlmenskog sporta.
Dočekali smo proljeće. Odbacujemo kapute, izvlačimo sakoe, ponekad se njima tek zaogrnemo, a ponekad smo formalniji. U svakom slučaju, njegovu povijest smo naučili.