SLOJEVI LEVISICA
23. prosinca 2021.
Rijetki odjevni predmeti imaju snagu statement-komada kao što to imaju plave traperice – blue jeans. Nastale od traper materijala, vrste pamučne tkanine istkane od kepera, najčešće indigo, sivom ili prošaranom bijelom pređom, traperice predstavljaju model hlača za svaki dan. No, priča o jeansu puno je slojevitija jer je podjednako bio korišten za upotrebne svrhe i stvarao modne epohe. Prisjetimo se samo popularnih trapezica (traperica sa širokim nogavicama) iz sedamdesetih, „mrkva krojeva“ iz osamdesetih ili, primjerice, izrazito širokih modela s kraja devedesetih koje su obilježile hip-hop eru... No, nedvojbeno je da vječnost u trapericama čuvaju njihovi kreatori – Levi Strauss i Jacob Davis, čija se inovativna kreacija, prvotno namijenjena za rudare, danas ponosno naziva levisice i ostaje sinonimom kvalitetnog trapera čiji su poklonici brojni.
Priča o Levi Straussu jedna je od fascinantnijih priča o imigraciji u Sjedinjene Američke Države u devetnaestom stoljeću i uspjehu u Novom svijetu. Tada osamnaestogodišnjak, Strauss se 1847. godine iz rodne Bavarske zaputio u New York gdje se pridružio braći koja su ondje pokrenula tvrtku za veleprodaju tekstilne robe. Bilo je to vrijeme znano kao „zlatna groznica“ kada je većina imigranata tragala za zlatom – Straussovo zlato bio je traper. On se ubrzo preselio na zapad, u San Francisco, gdje je prodavao odjeću i potrepštine za rudare kojima je bila neophodna posebno izdržljiva odjeća za mukotrpan rad kopanja zlata. Sljedećih dvadeset godina, uspješno je poslovao prodajući hlače koje su se u to vrijeme nazivale waist-overalls („kombinezon u struku”). Hlače su i dalje bile namijenjene isključivo rudarima, što potvrđuje i rijedak sačuvan rani primjer levisica, prekriven komadićima voska. Rudari su, naime, držali upaljenu svijeću koja je trakom bila zavezana oko njihove glave.
Usporedno sa Straussovim uspjehom, supruga jednog rudara zamolila je Jacoba Davisa, lokalnog krojača, da skroji hlače za njezinog supruga koje se neće raspasti (što se često događalo s dotadašnjom rudarskom opremom). Davis je stoga pokušao dokučiti kako da ojača hlače te je došao na ideju da mjesta naprezanja ojača metalnim zakovicama. Shvativši ubrzo da je izradio hlače iznimne izdržljivosti, patentirao je svoj izum, ali mu je nedostajao poslovni partner koji bi mu financijski pomogao ostvariti serijsku proizvodnju. Davis se sjetio Levija Straussa od kojeg je kupovao tkaninu za izradu novih hlača sa zakovicama te su 1873. godine zajednički patentirali blue jeans – ključan proizvod tvrtke Levi Strauss.
Levisice su početkom dvadesetog stoljeća i dalje bile radna odjeća, posebno na američkom zapadu među rudarima, kaubojima i ostalim fizičkim radnicima. Kako su rančevi postajali sve popularnija mjesta odmora za ljude iz grada, tako su se levisice prvi put pojavile u najpoznatijem modnom magazinu Vogueu 1935. godine, uz savjet čitateljima što obući za odlazak na ranč. Ipak, pravi ulazak u mainstream kulturu omogućili su im hollywoodski vesterni, zbog kojih su – uostalom – burnih pedesetih godina poprimile moderan simbol protiv statusa quo. James Dean i Marlon Brando nosili su u filmovima traperice koje su postale simbolom pobune mladih: studenti su ih počeli nositi kao prosvjed protiv rata u Vijetnamu i, općenito, američkog establišmenta. Nošenje traperica je stoga bilo zabranjeno u školama, ali i u kazalištima i kinima. No, kako su bile cjenovno pristupačne – i kako je teško zabranjivati određene komade jer se tako samo stvara dodatni bunt – traperice su ubrzo nosili svi.
Važan je primjer privrženosti levisicama Andya Warhola, jedne od ključnih ličnosti pop-kulture i pripadnika generacije koja je proživjela transformaciju trapera iz radne odjeće u modni izraz. Bob Colacello, izvršni urednik časopisa Interview (magazina intimnih razgovora najkreativnijih ljudi svijeta kojeg je 1969. osnovao sam Warhol), navodi da ih je nosio svaki dan. Spominje da je jednom prilikom Warhol bio pozvan u Bijelu kuću te je za tu svečanu prigodu odjenuo – levisice. No, to nitko nije primijetio budući da ih je odjenuo ispod smokinga, tvrdeći pritom da su smoking-hlače neudobne pri dodiru s kožom. Warhol je, naime, ispod smokinga nosio prvi i danas mnogima omiljen kroj levisica – 501.
Izvorne Levi's traperice – 501, koje se proizvode i danas, nisu se puno promijenile otkako je prvi par patentiran 1873. godine. Ravna nogavica, pravilan struk i trajna privlačnost doista nikada neće izaći iz mode; to su zaštitni znaci različitih stilova mnogih generacija. Nedvojbeno je da su traperice i danas najpopularnije hlače zapadnjačke kulture te se to u budućnosti vjerojatno neće promijeniti. Kreirane da traju, stare levisice imaju jedinstven izgled i atmosferu burne prošlosti. One pokazuju karakter onoga tko ih nosi više od bilo kojeg drugog odjevnog komada, što ih, uostalom, i čini toliko popularnima. Have you ever had a bad time in Levi's?, glasi slogan reklame s početka sedamdesetih koji inzistira na made to last simbolu levisica. Doista, je li potrebno mijenjati ono što je dobro?