NEUMORNI OBOŽAVATELJ
TENISA
14. svibnja, 2023.
Jean-Paul Belmondo, Roland Garros, 2003
Jean-Paul Belmonda pamtimo kao velikog glumca koji je igrao u gotovo stotinu filmova, predvodnika francuskog novog vala (nakon A bout de souffle velikog Jean-Luc Godarda), ali i šarmantnog Parižanina koji je svojom pojavom osvajao kamere, ali i plijenio pogledom gdjegod bi se pojavio. „Bébel“, kako su ga od milja nazivali, šezdesetih je godina postao zvijezda francuskog filma, sedamdesetih je glumio u filmovima u kojima su uloge napisane za njega, postavši jednim od simbola kinematografije, štoviše, „nacionalnim blagom Francuske“. Uz glumu, obožavao je i sport, ponajviše tenis, nogomet i boks. Doista, glumca koji nas je napustio prije dvije godine, posljednjih se godina života gotovo pa jedino moglo susresti na teniskom turniru Roland Garros. Belmondo je zadnji tjedan svibnja i prvi lipnja provodio na zapadnom dijelu Pariza, prateći svoje teniske idole. Koliko je bio posvećen tenisu potvrđuje anegdota s polufinala 1996. godine, kada mu je švicarski tenisač Marc Rosset na kraju meča poklonio reket, kazavši: „S obzirom na to da mu već godinama viđam lice svaki dan kroz petnaestak dana turnira, Jean-Paul mi je poput prijatelja!”. Prošle je godine prošao prvi Roland Garros bez slavnog glumca. Na mjestu na kojem bi on sjedio, stajala je njegova uokvirena fotografija kao potvrda privrženosti i ljubavi prema tenisu.
Roland Garros, 1970-ih
French Open, poznat kao Roland Garros, jedini je turnir grupe Grand Slam koji se igra na zemljanom terenu. Pariški je turnir započeo još davne 1891. godine, kada se izvorno nazivao Championnat de France i bio je otvoren isključivo za članove francuskog kluba. French Open ubrzo mijenja ime u Roland Garros, prema francuskom avijatičaru iz Prvog svjetskog rata. Nakon što je tenis postao profesionalni sport 1968. godine, natjecanje je postupno steklo veliku popularnost. Sedamdesetih godina turnir se proširio s pet na deset terena, dok se danas igra na njih čak dvadeset, uključujući dva glavna terena – Philippe-Chartier i Suzanne-Lenglen. Na tim su terenima dominirali Ivan Lendl, Mats Wilander, Björn Borg, Monika Seleš, Gustav Kuerten, kao i Justine Henin i velika Steffi Graf. No pobjeda na ovom najtežem Grand Slam turniru izbjegla je mnogim velikim imenima tenisa, uključujući i Johna McEnroea, Borisa Beckera i Peta Samprasa. Kako bilo, apsolutnu dominaciju Roland Garrosa predvodi Rafael Nadal, koji je sa četrnaest osvojenih titula redefinirao značenje uspjeha na turniru.
Nadala i njegove najveće rivale, pomno iz prvih redova prate pripadnici visokog društva. Pregledavajući fotografsku arhivu turnira, nemoguće je ne zamijetiti Jean-Paul Belmonda. On neumorno, od svojih najslavnijih dana pa sve do posljednjih mjeseci života ispod svojih prepoznatljivih sunčanih naočala uživa u najboljem od tenisa. Nasmiješen, u dobrom društvu, spreman pozirati službenim fotografima, ali i voljan za davanje savjeta teniskim sucima.
1970-ih
1986.
Belmondo i Boris Becker, 1987. godine
Tenis je poznat kao sport tihe publike: tijekom igre je zabranjen i najmanji zvuk, čak ni lagan šapat, barem dok se ne završi poen – onda nastaje pljesak, bodrenje i delirij. Belmondo je u tišini pomno pratio svaki poen, nakon kojeg bi s posebnim guštom volio ispravljati suce. U zabilježenim anegdotama s turnira stoji da je osnovna teniska linija nazvana po slavnom glumcu. Belmondo bi sjedio u svojoj loži u prvom redu, u ravnini osnovne linije, i često ga se moglo vidjeti kako uživljeno maše rukama signalizirajući da je loptica otišla u out. Sjedio je Belmondo točno iza linijskog suca i tako „sudjelovao“ u igri, kako prenosi Patrice Dominiguez u knjizi L'Amour du tennis (2011.).
„Bébel“ na Roland Garros nije išao da bi bio viđen ili samo zato što su ga pozivali. On je jednostavno uživao u tenisu. Uživali su i igrači s terena kada bi ga ugledali u publici. Belmondo pamti kada se nakon odigravanja jednog poena slavni Boris Becker našao tik uz ložu gdje je sjedio Belmondo i slavni tenisač ga je ponosno pozdravio i rukovao se s njim. U loži nikada nije bio sam, uvijek su kraj njega sjedila velika društva, njegove partnerice i najbliži prijatelj. Belmondo je najviše prijateljevao s glumcem Charlesom Gerardom.
Belmondo i Gerard 2011.
2018.
Belmondo i Gerard, odjeveni onako kako priliči Roland Garrosu, u ljetnim laganim sakoima, košuljama i nerijetko puloverima. Na French Openu većina ljudi na glave stavlja šešire ili popularni „bucket hat“ kako bi se zaštitili od sunca i lakše pratili igru, ali njih dvojica o tim se stvarima nisu brinuli. No teško je razmišljati o našem idolu koji je volio tenis bez da se ne spomenu njegovi odjevni odabiri. Belmondo je (poput mnogih glumaca svoga doba) uvijek bio besprijekorno odijevan u filmovima u kojima je igrao, i u takvom je izgledu uživao i u privatnim prilikama. U njegovim teniskim trenucima, na tribinama ga se uvijek viđalo u odjevnim rješenjima bez greške, no ono čime je posebno volio upotpuniti svoju kombinaciju je zasigurno nakit. Belmondo je uživao u prstenima (posebno na malom prstu), narukvicama, ogrlicama i nezaobilaznim avijatorskim naočalama. A možda je svaku odjevnu kombinaciju započeo s odabirom nakita? U to nikada nećemo biti sigurni, no jasno je da je zračio šarmom, i u ovom slučaju, ljubavi prema sportu.