LEŽERNOST
BIJELE KOŠULJE
9. ožujka 2022.
Košulja je odjevni predmet namijenjen gornjem dijelu tijela, kopča se s prednje strane, ima ovratnik i rukave te je najčešće izrađena od pamuka, lana, vune ili svile. Oblik kakvog danas znamo, prvi se put pojavljuje u Europi u sedamnaestom stoljeću kao donje rublje nošeno ispod prsluka i kaputa kako bi zaštitilo nositelje od znojenja (ono što mi danas nazivamo potkošuljama). Početkom osamnaestog stoljeća, košulje su postale samostalni odjevni predmet i prestale su se gubiti ispod drugih materijala i krojeva, postavši dijelom osnovnog muškog odijevanja. Zahvaljujući ondašnjim dendijima (engl. dandy, čovjek koji se samodopadno želi isticati odijevanjem i ponašanjem), košulja je postala zaštitni znak džentlmena koji su si taj luksuz mogli priuštiti, jer jedino su oni bogatiji imali dovoljno sredstava da ih redovito kupuju, mijenjaju i peru. S druge su ih strane muškarci, koji su se bavili fizičkim radom, smatrali nepraktičnima jer su se lako prljale i bilo ih je potrebno svakodnevno prati. Unatoč tome što je razvoj poboljšanih tehnika pranja rublja nakon sredine devetnaestog stoljeća proširio tržište košulja, one su svejedno ostale simbolom više klase, iako su ih odijevali i muškarci srednje klase.
Rani primjer košulje, cca 1870., @MET
Zapisi o ranim stilovima nošenja košulja bilježe kako su se one odijevale navlačenjem preko glave. Košulje koje su se otvarale sprijeda bile su nepoznate prije 1871. godine, kada je Brown, Davis & Co., tvrtka iz Londona, patentirala prvi stil kaputa košulje, odnosno izgled košulje kakvog danas odijevamo (odjevnog predmeta koji se zatvara poput kaputa). Također, košulja u svojim počecima nije bila ukrašena džepovima na prsima, koji su se pojavili godinama kasnije (i zbog nestanka prsluka). Korištenje prsnog džepa služilo je za nošenje olovaka, cigareta i drugih potrepština koje mogu pokvariti linije košulje. Iz tog razloga teoretičari mode navode da prava košulja ne bi smjela imati džepove. Ono što ipak izdvaja košulju od drugih odjevnih predmeta jest ovratnik čijih varijacija postoji preko dvadeset, a osim što služi kao postava za kravatu, predstavlja i modni odabir.
Reklama za ranije perilice rublja
Nakon što je košulja sve do druge polovice devetnaestog stoljeća bila odjećom bogatih, krajem navedenog se stoljeća ustalila muška košulja jednostavna kroja s ovratnikom. Ženska košulja, nazvana bluzom, poprimila je pak raznolike krojeve i detalje koji su bili u skladu s modom koja se često mijenjala. Intrigantno je da su francuski modni kritičari već početkom devetnaestog stoljeća navodili da bi elegantna Parižanka trebala imati oko šest stotina haljina i samo dvanaest košulja. Time su, dakle, podcrtali da je košulja prvenstveno pripadala muškom modnom izrazu, dok su za žene bili namijenjene haljine. Ipak, postojale su žene koje su se opirale takvom poimanju: poznato je da je francuska carica Josephina imala slovom i brojem 498 košulja i da ih je mijenjala čak tri puta dnevno. Kako bilo, već početkom dvadesetog stoljeća, košulje su bile ustaljen odjevni predmet te su krojevi, materijali i uzorci varirani ovisno o namjeni. Nosili su je svi, no bijela boja košulje – koja je prije nekoliko stotina godina bila znak bogatstva – odmaknula se od tog pojma, zadržavši, međutim, rafiniranost.
Bijela košulja je predmet s nemjerljivim kulturnim značenjem za različite društvene skupine, čime zaslužuje status ikone. Iako je izvorno bio „donje rublje“, upravo se u tom predmetu ogledaju značajne društvene promjene. Primjerice, od vremena važnog dendija Beaua Brummela i njegove legendarne bijele košulje, djevojke Gibson sa svojom ukrašenom bijelom bluzom koja je definirala ideale ženske ljepote u devetnestom stoljeću, pa sve do zaposlenika NASA-e i nove generacije uredskih radnika ludih za tehnologijom ili do kulture bijele košulje branda Hugo Boss iz 1980-ih, koja je simbolizirala moć. Zanimljiv primjer je i glazbenica Patti Smith koja ju odijeva na naslovnici svog debitantskog albuma Horses iz 1975. godine, dajući košulji puno ležerniji ton. Doista, bijela je košulja snažan pokazatelj društvenih pomaka u zapadnom društvu. Bijela boja ispunjavala je muške ideale o strogosti, usklađenosti i postojanosti, dok je za žene bila povezana s idealima čistoće te smatrana ikoničnim simbolom nezavisne žene.
Beau Brummel
Zaposlenici NASA-e
Hugo Boss reklama
Naslovnica debitantskog albuma Patti Smith, 1975. godine
Žene su u početku preferirale bijelu boju kako bi predstavljale suzdržanost, usklađenost i čistoću. S vremenom se takav pojam o odijevanju proširio izvan zastarjelih ideja o ženskom tijelu i razvio se u simbol otpora – onaj koji je predstavljao njezinu samosvojnost. Dizajneri poput Coco Chanel radili su na uklanjanju rodnih i klasnih barijera proizvodeći alternativne krojeve u odnosu na one koje su nosili imućni muškarci u devetnaestom stoljeću, učinkovito premještajući bijelu košulju u žensku modu. Time što je zaposlenost žena postala uobičajena u godinama tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, košulja postaje osnovni element garderobe Europljanki, nošena uz odijelo sa suknjom.
Katherine Hepburn
Marlene Dietrich
Emancipacija kroz profesionalnu aktivnost jedna je od konotacija bijele košulje kakvu je preuzeo Hollywood 1920-ih. Atribut radničke djevojke, egalitarni aspekt bijele košulje postaje prevladavajući kada je usvoje neke od zvijezda koje odabiru muško/ženstveni izgled, prvenstveno Louise Brooks, Marlene Dietrich i Katherine Hepburn. Jednako tako, Hollywood sentimentalizira ili teatralizira bijelu košulju. Nosila ju je Marlene Dietrich u ženstvenijoj verziji, u kombinaciji s muškim odijelom i kravatom. Na Katherine Hepburn u filmu Praznik iz 1938. godine, košulja iskazuje njezin neobuzdani duh. Vizualno, bijela košulja dobro reagira na osvjetljenje korišteno u holivudskim filmovima. U 1930-ima služi i za promicanje emancipatorske slike moderne neovisne i radne Amerikanke. Uz sofisticiranu odjeću stvorenu za kino, obična bijela košulja utječe i na privlačnost demokratizacije mode.
Gumbi na ženskim i muškim košuljama nalaze se na različitim stranama. Naime, nekada se bogate žene nisu morale same odijevati jer su u pravilu imale osobnu pomoćnicu koja je to radila umjesto njih. S druge strane, gumbi su na muškim košuljama bili na suprotnoj strani kako bi se lakše dohvatilo oružje. Zanimljivo je da se ta tradicija nastavlja sve do danas te već prvim pogledom znamo je li posrijedi muška ili ženska košulja. No, želimo li danas uopće odjevnim predmetima davati rodna ograničenja?
Diana, princeza od Walesa
Lauren Hutton
Jerry Hall i Mick Jagger
Leandra Medine
Ovaj kratki povijesni pregled samo još jednom potvrđuje da je odjeća moćan komunikator. Jasno je da su te poruke nekada bile snažnije i izravnije, dok danas isti ti odjevni predmeti poprimaju neka drugačija značenja. Odijevanjem bijele košulje pokazujemo snagu, urednost, i profesionalnost, no, baš poput Patti Smith, uživamo u njoj i u tim ležernijim izdanjima. Njezinih lica je mnogo, stilskih igra bezbroj, njezina bezvremenost je neupitna… Uostalom, i Karl Lagerfeld je kazao: Ako me pitate što bih najviše volio da sam izumio u modi, rekao bih bijelu košulju. Sve ostalo dolazi nakon nje.