LA SIGNORA PRADA
12. svibnja 2022.
La signora Prada nakon revije za kolekciju proljeće ljeto 2021. godine
Najviše me zanima kada umjetničko djelo nije tek predmet, već kada ono dodiruje stvarnost i život, kazala je gospođa Prada, jedna od najutjecajnijih i najzagonetnijih modnih dizajnerica modernoga doba. Nazivaju je kreatoricom ugly chic pristupa modi. Doista, već 40 godina na tronu milanskih modnih stvaratelja, Miuccia Prada poznata nam je kao kreatorica koja uzima nešto obično i svakodnevno i sugerira nam viziju takvog komada na moderan i futuristički način. Ona spaja staro i novo, ružno i predivno, vulgarno i jednostavno… Njezine su nam ideje, koje otkriva dva puta godišnje na modnoj pisti, uvijek neočekivane i gotovo nikada već viđene. La Signora Prada, danas 73-godišnja sciura (kako nazivaju elegantne i ponosne gospođe Milana), zaslužna je za Pradinu renesansu nakon što je 1978. godine preuzela tvrtku svoga nona-osnivača Maria Prade. Dapače, od talijanske je obiteljske tvrtke stvorila svjetski sinonim luksuza.
Prepoznatljivi trokutasti logotip Prade na primjeru starog kovčega,
via Pinterest
Prvi povijesni dućan Fratelli Prada koji se i danas nalazi u poznatoj Galleria Vittorio Emanuele II u Milanu, via Pinterest
Povijest Prade kreće 1913. godine kada je Mario Prada, zajedno sa svojim bratom Martinom otvorio elegantan butik u Galeriji Vittorio Emanuele II u Milanu na čijem je ulazu pisalo, Fratelli Prada. U izlogu dućana nazirali su se koferi, putne i večernje torbe, štapovi za hodanje i kutije za nakit. Ulaskom u dućan, pogledi su pak sezali za dizajnerskim predmetima u keramici, porculanu, satovima, posuđu, kristalu… Fratelli Prada nudili su raznolikost artikala koji će za samo šest godina učiniti mali butik značajnim u aristokratskim krugovima. Doista, 1919. godine, netom nakon završetka Prvog svjetskog rata, Pradina priča doživjet će važnu prekretnicu: trgovina je postala službeni dobavljač kraljevske kuće Savoy. Uloga prestiža uspjela je za kratko vrijeme dovesti braću Prada do vrlo velikog portfelja klijenata sastavljenog od imućnih milanskih i europskih obitelji. Nedugo zatim, Prada postaje referentna točka talijanske i međunarodne mode za kožnu galanteriju i otvara se novi, drugi dućan, u milanskoj via Manzoni. Godine Drugoga svjetskog rata bile su teške, trgovina u ulici Manzoni je zatvorena, a ona prva, povijesna, nekako je uspjela opstati. Mario Prada preminuo je 1958. godine nakon čega su njegove dvije kćeri Nanda i Luisa preuzele odgovornost u tvrtki. Luisa, koja je imala izražene organizacijske sposobnosti, mijenja stil tvrtke čineći je dostupnijom. Na taj se način Prada donekle uspjela oporaviti, no sve do 1970-ih nije ostvarila prodor na svjetsko tržište.
Miuccia Prada nakon revije 1996. godine,
via Pinterest
Portret Marca Quinna,
via Pinterest
U svibnju 1949. godine rodila se Maria Bianchi Prada, najmlađa unuka Maria Prade. Maria, poznatija pod nezaboravljivim pseudoninom Miuccia Prada, svoju karijeru nije zamišljala u modnoj industriji i bilo je neočekivano da će upravo ona preuzeti obiteljski posao. Diplomirala je političke znanosti na milanskom Sveučilištu gdje ju je pratio glas gorljive feministice, zbog čega je i upisala doktorat kojeg je uspješno obranila. Nakon akademskog postignuća, Prada se odlučila za tečaj mimike u milanskom Piccolo Teatru i, kao i mnogi mladi ljudi iz tadašnje buržoazije, bila je politička aktivistica pod crvenom zvijezdom. No, 1978. godine odlučila je od majke preuzeti tvrtku koja je tada stagnirala. To joj je, i danas nam kaže, bio veliki rizik kojeg je hrabro prihvatila.
Njezin je život odjednom postao rastrgnut između političkog i kulturnog okruženja u kojem je uživala boreći se za prava žena s jedne strane i strasti prema modi s druge, koju, doduše, nije htjela više njegovati, već je karijeru željela posvetiti društveno korisnom radu. Zov obiteljskog posla takve je snove zaustavio. Njezin put prema milanskom (i svjetskom) tronu mode započeo je nakon što je upoznala supruga, Patrizia Bertellija, Il Bertelli, kako ga la signora Prada voli nazivati. Poznato je da je uspjeh u kreativnom poslu gotovo nemoguće dostignuti bez snažne menađerske ruke koja na pravi način zna plasirati predmete na tržište. To je bio, i dalje jest, Il Bertelli koji uz Miuccinu kreativnost Pradi vraća slavu, pretvarajući tvrtku u neprikosnovenog kolosa na području visoke mode.
Miuccia Prada i Patrizio Beretlli,
via Pinterest
Prada revija 1996. godine, ugly chic kažu,
via Pinterest
Prvi veliki uspjeh Miucce za Pradu; ruksak od pocone materijala
Prada revija proljeće/ljeto 2022., simultano u Milanu u Shangaiju, kolekcija Miuccie Prade i Rafa Simonsa, znanog dizajnera koji se pridružio Pradi, via Pinterest
Kada je Miuccia dizajnirala svoju prvu žensku prêt-à-porter kolekciju, nakon revije je izjavila: „Napraviti modnu reviju bilo je vrlo lako: radila sam sve što sam voljela, a nisam mogla pronaći. Deset godina sam se odijevala samo u starinsku odjeću i u odjeću za sluškinje ili vojne uniforme.“ Inspiraciju iz vojnih uniformi najbolje opisuje prvi veliki uspjeh Pradine renesanse iz 1985. godine. Naime, pocone (vojni najlon) bio je ključ uspjeha od koje je Miuccia kreirala seriju vodootpornih ruksaka i krenula u potpuno neočekivanom smjeru izabravši tkaninu koja će uskoro postati globalni fenomen. Doista, Prada je uspjela stvoriti najtraženiju dizajnersku torbu, koristeći možda i najmanje luksuzan materijal. Najlonske torbe bile su simbol modernosti – dopuštale su da luksuz bude subverzivan i nadilazi površno. Stvorila je dojam da luksuzna roba više nije samo zagušljiv statusni simbol, već prekretnica u razmišljanju o stilu.
No, poput mnogih umjetnika, Miuccia Prada nije bila odmah prihvaćena. Dapače, talijanski je tisak ignorirao njezine kreacije koje su nadilazile tadašnju modu, a njezin se stil igrao s ružnim. Međutim, Prada odlazi na pozornice New Yorka gdje se zaljubljuju u njezin stil i gdje postaje ikona. Zatim se vraća svome Poluotoku, ponovno se predstavlja na milanskoj pisti i dobiva poklonike među kojima su isti oni novinari koji su je ranije ignorirali. Ubrzo je postala pravi modni fenomen, simbol minimalističkog luksuza neočekivanih stilskih odabira, neobičnih kombinacija boja i, doista, svega onoga što je smatrano neobičnim. Uspostavila je dotad neviđene modne kodekse jer za signoru Pradu doista nikada nisu postojali obrasci koje se trebalo slijediti, nego se vodila jednim pravilom – spajala je naizgledne suprotnosti kako bi stvorila nešto nesvakidašnje i novo.
.jpeg)
Miuccia Prada dok se poklanja nakon revije za kolekciju jesen zima 1999. godine
La signora Prada za The Telegraph 2016. godine,
via Pinterest
Uspjeh je nastavila 1993. godine debitirajući s muškom kolekcijom kojom je predstavila ideju naivne i sofisticirano grube elegancije. Iste je godine stvorila svoj novi brend – Miu Miu – jer tako su je, kaže, nazivali dok je bila mala. Miu Miu danas nam je znan kao brend eksperimentalne i moderne ženske odjeće namijenjene mlađoj publici koja svoje novitete prikazuje na pariškom tjednu mode. Miuccia Prada odabrala je to ime kako bi koncept ženstvenosti dovela do krajnosti, s laganim, ironičnim i naivnim stilom u isto vrijeme. Svrha brenda je, za Miucciu, ponuditi slobodnu zonu osobnog izražavanja. Miu Miu i danas odiše osjećajem živahnosti i mladosti koja je shvaćena kao duhovno stanje, a ne tek puko pitanje godina. Takav Pradin alternativni stil oduvijek je karakterizirala snažna osobnost i neovisnost od svoga obiteljskog svjetski poznatog brenda.
Njezina intuicija i pionirstvo novog promišljanja chica potvrđuje i fascinaciju suvremenom umjetnošću s kojom suvereno koketira. Ona i njezin suprug 1995. godine pokrenuli su Milano Prada Arte, projekt koji predstavlja umjetnički prostor posvećen promicanju suvremene kulture kroz izložbe i druga događanja. Na jugu Milana danas znan kao Fondazione Prada, u zgradi koja opisuje estetiku brenda u arhitektonskom pogledu, ostvaren je prostor koji dokazuje kako moda nije odmaknuta od umjetnosti te, kao što nam La Signora na početku teksta kaže, gdje su umjetnost i život jedno.
La signora nakon Miu-Miu revije u parizu 2019. godine, via Pinterest
La signora nakon Prada resort revije 2020. godine u New Yorku
Patrizio Bertelli i Miuccia u tada još nedovršenom kinu u Fondazione Prada, fotografija Annie Leibovitz 2016. godine, via Pinterest
La signora nakon Prada revije 2018. godine,
via Pinterest
U tom prostoru svakog rujna i veljače Miuccia priprema svoj novi spoj modernosti i tradicije, futurističke jednostavnosti, a mnogi će se fanatici mode složiti da je najiščekivaniji look onaj kojeg odjene Miuccia Prada. Ikona elegancije i izvan showa i njezin stil lako je prepoznatljiv u svim prilikama. Tijekom godina nikada se nije bojala odvažiti se, bilo da su to bile sandale s čarapama, haljine s neonskim resama ili neočekivano spajanje suknji i pulovera. Da ne spominjemo pocono, najotporniju vrstu najlona koji je prvi put koristila za izradu djedovih kofera, materijal od kojeg nastavlja kreirati mnoge odjevne komade. Prada se naravno odijeva u Pradu, pritom ne odustajući od praktičnosti. Nemoguće ju je vidjeti u modnoj kombinaciji u kojoj se ne osjeća ugodno, dok je prilično uobičajeno pronaći je kako sjedi na tlu i pijucka čašu Chardonnaya. U njezinim je stilskim igrama vidljiv snažan karakter koji koketira s umjetnosti i dizajnom, jer doista, Miuccia nosi odjeću i ne dopušta da odjeća zauzme glavnu riječ prilikom njezine pojave. La signora Prada, uvijek nasmijana, pomalo samozatajna i sigurna u svojim odabirima, stvara vlastito značenje lijepoga. S takvim porivom prema riziku, estetskoj avangardi koja pod ruku donosi eleganciju, malo se tko može pohvaliti.
Kažu da je Prada jedina žena koja predstavlja Italiju, onu Italiju koja voli pomaknuto, pretjerano, ali opet snažno i samouvjereno. Samozatajnu u pogledu, samouvjerenu u modnim odabirima, Miucciu Pradu slavimo na Olimpu istinskih kreativaca i vraćamo se njezinoj rečenici: Ako sam u nečemu uspjela, to je bilo da ružno učinim privlačnim. No, tko uostalom, odlučuje što je lijepo, a što ružno?