KADA DOĐE
JADROLINIJA
4. kolovoza 2022.
Trajekt Slavija I
Postoje stvari kojima se uvijek radujemo. Ljeto na Jadranu, jutro na Jadroliniji – primjerice. Trajekti, katamarani ili manji brodovi, na kojima tamnoplavim slovima stoji „Jadrolinija“, sinonim su ljeta provedenih na otocima, a njihova zelena ili plava paluba po kojoj hodamo, i žuti plastični stolci na koje sjedamo, dovode nas ondje gdje je najljepši zvuk pjev cvrčaka, a najveći problem ne skakati u more sat vremena nakon ručka (u suviše idealiziranom viđenju otočkog ljetnog života). Dok odlazimo otocima – radost je što im se približavamo, a dok odlazimo sa otoka, na Jadrolinijinim brodovima razmišljamo što je bilo i što će tek biti. Pozdravljamo i prijatelje s otoka, razgovaramo o onome što se zimus dogodilo, pokrećemo nove ljetne diskusije. – Mi smo na trajektu! najčešća je poruka koju šaljemo našim najmilijim kada se ukrcamo na trajekt, u pravilu kada odlazimo na odmor.
Trajekt Krčanka
Brodovi Jadrolinije tijekom ljetne sezone isplovljavaju preko čak šest stotina puta dnevno. Flota tog prijevoznika koji povezuje otoke s kopnom trenutno broji 55 brodova, od čega 41 trajekt (38 lokalna i 3 trajekta za međunarodnu plovidbu), 10 katamarana i 4 klasična broda. Tri najveća trajekta – Marko Polo, Dubrovnik i Zadar – održavaju međunarodne linije s Italijom s Anconom i Barijem. Jadrolinijine brodove prepoznajemo po njezinim zvučnim imenima: pojedini brodovi posvećeni hrvatskim pjesnicima (Petar Hektorović plovi za Vis, Bartol Kašić između Korčule i Lastova, Hanibal Lucić na liniji Drvenik – Dominče, a Mate Balota spaja Dubrovnik i Suđurad na Šipanu), dok drugi brodovi flote nose nazive hrvatskih otoka ili obalnih gradova. Jadrolinija trenutno broji 37 linija koje plove duž jadranske obale, podijeljene na riječko, zadarsko, šibensko, splitsko i dubrovačko okružje. Bijela flota Jadrolinije godišnje preveze preko 12 milijuna putnika i 3 milijuna vozila.
Trajekt Marko Polo
Štorija o ovom brodarskom prijevozniku započinje 1947. godine. Jadranska linijska plovidba, skraćeno Jadrolinija, započela je svoje poslovanje s 41 parobrodom, od kojih je njih 27 bilo sposobno za plovidbu. No Jadrolinija, kao tvrtka spremna za modernizaciju ubrzo prelazi na brodove s motornim pogonom i počinje gradnja novih brodova u domaćim brodogradilištima. Brodogradilište Uljanik 1948. godine dobiva narudžbu šest brodova, isporučenih 1952. i 1954. godine, nazvanima po pjesnicima – Vladimir Nazor, Njegoš, Aleksa Šantić, Ivan Cankar, Vuk Karadžić i Kosta Racin. Prva trajektna linija u Hrvatskoj pokrenuta je pet godina nakon, 1959. godine, kada je drveni trajekt Bodulka isplovio iz Šila prema Crikvenici. Taj najstariji trajekt na Jadranu, izgrađen 1952. godine, bio je desantni brod za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice, ali nakon svega nekoliko godina prenamijenjen je za prijevoz putnika, s kapacitetom od 130 putnika i 12 vozila. No otočkom stanovništvu prvi Jadrolinijini brodovi nisu u potpunosti odgovarali jer su bili namijenjeni isključivo za prijevoz putnika, a teret je bio zabranjen. Stoga je u Uljaniku krenula gradnja novih brodova koji su prevozili putnike i teret, a isporučeni su već krajem 1950-ih godina. Također, Jadroliniji su isporučeni i klasični motorni putničko-teretni brodovi (legendarni i trenutno najstariji brod Tijat, onaj koji trenutno kao zamjena vodi od Malog Lošinja na Susak i druge otoke lošinjskog arhipelaga). Bio je to, zapravo, jedan od najvažnijih događaja u povijesti prijevoza putnika na Jadranu jer paralelno s razvojem automobilizma, turizma i izgradnje Jadranske magistrale (1965. godine), trajekti preuzimaju primat nad klasičnim putničkim brodovima.
Posada Jadrolinije u povijesti
Svakoga puta, u bilo koje doba godine, kada se uputim prema otoku, tih dvadeset minuta trajektnog iskustva označava početak mog toka misli koje se instinktivno osvrću prema otoku, imaginarnom i stvarnom prostoru, i slobode i zatvorenosti, i sreće i jada... U tih niti pola sata prelazim u neku drugu stvarnost. Naravno, to je tek prijevoz koji povezuje točku „a“ i točku „b“. Jadrolinijini me brodovi uvijek iznova podsjete koliko je zapravo život na otoku odsječen od mnogih stvari, no da je riječ o zasebnom svijetu kojeg takvog treba i doživjeti. Moja linija (kako je sebično nazivam), povezuje otoke Krk i Cres, otok kojem tepam da je moj.
Ponekad, uslijed prevelike gužve, odabirem drugu liniju koja me također dovodi na Cres. Linija je to Brestova – Porozina. Jedne travanjske večeri, dovoljno tople da tramontana koja ondje šiba, ne izaziva pretjeranu hladnoću, na istarskom pristaništu Brestova ukrcala sam se na trajekt Bol. Znatiželja me vodila u salon (budući da je to bila moja prva vožnja tim trajektom), koji me impresionirao. Dočekao me ambijent koji me podsjetio na šezdesete ili sedamdesete godine, no kopajući po internetu ustanovila sam da je trajekt izgrađen 2005. godine u Grčkoj, i porinut iste godine pod nazivom Glikofilous. Tri godine kasnije prevezen je na Jadran, preimenovan je u Bol, i prevozio je putnike od Splita prema Supetru, i obrnuto. Nakon toga premjestili su ga na jednu od mojih linija i danas povezuje Istru i Cres. Raskošni kožni smeđi separei, upečatljive stolne lampe za svakim od njih i žarko crveni tapison bili su za mene neočekivani elementi unutrašnjeg uređenja Jadrolinijina trajekta.
Salon trajekta Bol
Doista, mnogo je brodova o kojima valja pisati, mnogo je njihovih priča koje čekaju biti ispričane. Primjerice, zadnjih je godina na internetu pokrenuta peticija pod motom Vratimo brodsku liniju Rijeka – Dubrovnik. Prema pisanju naših najstarijih dnevnih novina, Novog lista, odaziv za potpisivanje bio je iznimno velik. Doista, mnogi žele povratak dužobalne linije koja je do unazad nekoliko godina povezivala sjever i jug obale, a zvali su je brza pruga (kako navodi novinar Branko Šuljić). Početkom sedamdesetih na dužobalnoj liniji Rijeka – Dubrovnik počinju ploviti prvi trajekti, prvo Liburnija 1971. godine, a zatim Ilirija i legendarne Slavija I i Slavija II. Brza pruga je ustanovljena još u 19. stoljeću, a životarila je do drugog desetljeća 21. stoljeća. Nakon što je godinama broj putnika opadao, linija je ugašena, te danas postoji samo u uspomenama brojnih generacija (uključujući i onu moje mame, koja sa sjetom govori o svojim putovanjima iz mladosti).
Trajekt Liburnija
Dok pišem ovaj tekst, srpanj je nečujno skliznuo u kolovoz, a broj dnevnih putnika Jadrolinije broji se na tisuće. Njezini su brodovi mjesto susreta i rastanaka, druženja uz iritantno skupe sladolede i žarkog iščekivanja nepoznatih prostora i ljetnih odredišta. Neki novi brodovi dolaze, a oni stari odlaze u rezalište: postat će samo čelik, no ostaju sjećanja. Jadrolinija prolazi kroz modernizaciju, u njezinom riječkom sjedištu, u historicističkoj Palači Jadran, pripremaju se projekti za nove brodove koji bi koristili zelene tehnologije. Neka svakako zadrže velika tamnoplava slova Jadrolinija.