IZDRŽLJIVOST BALONERA
13. studenog 2022.
Burberry baloner iz 1970-ih
Danas klasično elegantan, nekoć funkcionalno izdržljiv. Baloner je još jedan u nizu odjevnih komada izvorno lišen modnih aspiracija, no koji je kroz godine dobio i nove uloge te danas slovi kao klasični statement komad svakog ormara. Poznat kao i „kaput za kišu“ koji se odijeva u hladnijim mjesecima, baloner je elegantan kaput koji osobu koja ga odijeva čini formalnom, ozbiljnom i profinjenom. No kako je taj kaput izvorno bio dijelom vojničke odjeće tijekom cijelog 19. stoljeća, štiteći nositelje od teških vremenskih prilika u blatnim rovovima?
Baloneri na vojnim časnicima (Prvi svjetski rat)
Priča o baloneru započinje otprilike sto godina prije izbijanja Prvoga svjetskog rata, rata u kojem baloner stječe svoju prvu veliku popularnost. Tada je, 1823. godine, takozvani materijal gumiranog pamuka korišten u vojnoj odjeći otpornoj na vremenske uvjete. Takvi kaputi nazvani su „Macks“, po izumitelju Charlesu Macintoshu, koji je osmislio odjevni predmet iznimno otporan na kišu, no ujedno i kaput čiji materijal zadržava znoj i koji je sklon topljenju na suncu, što su bile njegove velike mane. Unatoč tome, Mackintoshovu odjeću odijevali su britanski vojni časnici tijekom prve polovice 19. stoljeća, zbog čega je bilo nužno poraditi na nedostacima materijala i stvoriti izdržljiviju verziju kaputa.
Vojni časnici, 1944. godine
Potaknuti vojnim tržištem, no i nedostacima tkanine, krojači su nastavili razvijati izdržljivije, no i prozračnije vodootporne tkanine. Trideset godina nakon prvih verzija trench kaputa (prema eng. trench, rov), John Emary, takozvani „prodavač tekstila za džentlmene“, razvio je i patentirao bolju vodootpornu tkaninu za kaput i svoju tvrtku nazvao Aquascutum (lat. aqua = voda i scutum = štit). Kaput se već tada osim u vojnom kontekstu pojavljuje i u civilnom (odijevali su ga imućniji muškarci), te ubrzo postaje nužnim predmetom muškarca koji je želio biti lijepo odjeven i tijekom lošijih vremenskih prilika. Na taj se način izgled balonera razvio iz korisnosti i praktičnosti; da zaštiti od vremenskih prilika (u vojnom ili civilnom kontekstu) ili da služi onome tko ga nosi u teškim zadaćama u okruženju rovova. Jednako tako, prve verzije trench kaputa bile su u khaki zelenoj boji, naravno, radi vojničke kamuflaže.
Teoretičari mode, međutim, nisu suglasni oko toga tko je prvi kreirao vojnički komad. Kreiranje balonera, osim Johnu Emaryiju, pripisuje se i Thomasu Burberryiju, današnjem sinonimu ovog odjevnog komada. Kao dvadesetogodišnji trgovac tekstilom iz Hampshirea (okruga u jugoistočnoj Engleskoj), Burberry je 1856. godine osnovao tvrtku specijaliziranu za kreiranje odjevnih komada za vanjske prilike. Mladi Burberry bio je inspiriran lanolinom koji se oblagao na tkanine kako bi one postale vodootporne, a koje su nosili pastiri iz Hampshirea. Nedugo zatim, izumio je „gabardin“, prozračnu tkaninu otpornu na oštre vremenske uvjete. Gabardin je materijal koji se može opisati kao izdržljiva vunena tkanina od kepera, gusto tkana tkanina, izvorno vodootporna, patentirana 1888. godine. Izdvajala ju je činjenica da je posrijedi prva vodootporna tkanina koja nije bila neudobna za odijevanje; bila je mekša, ali i izdržljivija. Burberry je od gabardina počeo proizvoditi balonere koji su se, poput Aquascutumovih, osim u vojnim krugovima pokazali popularnim među višom klasom, sportašima, avijatičarima, istraživačima i pustolovima. Primjerice, od poznatijih slučaja bilježi se Sir Ernet Shackleton, istraživač koji je zaputio na Antarktiku 1907. godine, gdje su on i njegov tim nosili Burberryjeve kapute od gabardina i sklanjali se u šatorima izrađenima od istog materijala.
Burberry i Aquascutum novinske reklame tijekom početka 20. stoljeća
Doista, valja istaknuti da je svaki dio balonera imao specifičnu funkciju za to gdje i kako se koristio, a najbolji je primjer kako je služio vojnicima u rovovima. Baloner ima dvoredno kopčanje i dužinu siluete u skladu sa stilom časničke odore. Na pojasu u struku, kaput se poput suknje širi do koljena (dovoljno kratko da se ne bi vukao po blatu, no i dovoljno široko da omogući lakše kretanje). Uz to ima i remen koji je dolazio s D-prstenovima za pričvršćivanje dodataka; poput dalekozora, kutija za karte, mača ili pištolja. Odostraga, mali ogrtač prelazio je preko ramena; bila je to inovacija preuzeta od postojećih vojnih vodootpornih ogrtača kako bi se s njega slijevala kiša. Džepovi su bili veliki i duboki, korisni za karte i druge potrepštine. Trake na manžetama raglan rukava (vrsta rukava koja kreće iz vrata) su se stezale, nudeći veću zaštitu od kiše. Ovratnik se zakopčavao na vratu, služeći za zaštitu od lošeg vremena i otrovnog plina, koji je prvi put masovno korišten u travnju 1915. godine (plinske maske mogle su se također ugurati u ovratnik). Baloneri su imali i toplu podstavu koja se mogla skinuti i koristiti kao hitna posteljina. Na ramenima su naramenice imale epolete (kao uostalom i na drugim vojničkim odjevnim predmetima) koje su označavale čin nositelja. Ukratko, baloner je bio višestruko koristan odjevni predmet čija je cijena tijekom godina Prvog svjetskog rata bila prilično visoka.
Dijelovi balonera
via Gentlemans Gazette
Materijal gabardin, 1888. patentirao ga je Thomas Burberry
Baloner je istovremeno postao i dijelom ormara više klase, posebice u razdoblju između dva svjetska rata (mnogi su ga časnici odijevali u civilnom kontekstu nakon povratka iz rata), sve dok Drugi svjetski rat nije ponovno postavio balonere u vojnu akciju (Aquascutum je ovoga puta bio veliki suradnik savezničkog vojnog osoblja). No, ono što baloner tih godina postavlja na mjesto današnje slave bilo je zlatno doba Hollywooda. Ključni element njegovog kontinuiranog uspjeha sljedećih desetljeća bila je pojava balonera kao kostima u raznim filmovima, u kojima su ga odijevali potpuno različiti likovi. Valja se prisjetiti okorjelih detektiva, gangstera, uspješnih biznismena, ali i fatalnih žena. Primjerice, 1941. godine odijeva ga Humphrey Bogart u filmu „The Maltese Falcon“ (u filmu odijeva Aquascutum baloner) ili godinu kasnije kada se oprašta s Ingrid Bergman na maglovitom asfaltu u filmu „Casablanca“. Bogart se na filmsko platno u baloneru vraća i 1946. godine kada ga, kao privatni detektiv u filmu „The Big Sleep“, koristi kao svoj zaštitni znak. Dvadeset godina kasnije odijeva ga i Alain Delon u kriminalističkom trileru „Le Samouraï“, a onda i Harrison Ford u filmu „Blade Runner“, Keanu Reeves u znanstveno-fantastičnom „Matrixu“… Prisjetimo se i Audrey Hepburn koja na kraju filma „Breakfast at Tiffany's“ odijeva kraću verziju balonera i dokazuje sveprisutnost i univerzalnost nekada vojničkog komada.
Burberry baloneri iz 1970-ih (Lord Lichfield i Lady Carina Fitzalan)
Alain Delon u filmu „Le Samouraï“, 1967.
Humprey Bogart u filmu „Casablanca", 1942. godine
Meryl Streep, 1979. godine
Kaput za kišu se tijekom druge polovine prošlog stoljeća počinje doživljavati romantizirano, ne odijevaju ga tek vojnici i stariji imućniji muškarci, već postaje dijelom ormara svih generacija. Nedvojbeno je, dakle, da su Burberry i Aquascutum, holivudizacija, funkcionalnost i izgled koji je medijska slika kreirala o ovom odjevnom komadu, stvorili nezamjenjiv komad prohladnih mjeseci. Koliko god bili uzbudljivi i relevantni njegova sadašnjost i budućnost, podrijetlo balonera i njegovu važnost za prvu namjenu nikada ne valja zaboraviti. Baloner objedinjuje individualnost, stil i funkciju, s poviješću koja ga čini još nevjerojatnijim.