IDOLI STILA
10. veljače 2022.
Fotografija iz filma Nebeska tema (2019.)
Ovo je žurnal za ljubitelje stvari koje traju. Ovog puta, međutim, tekst posvećujem sastavu koji je trajao kratko, no koji je iza sebe ostavio nemjerljiv utjecaj. Dapače, relevantni su i danas: njihova se glazba pušta na mjestima koja izazivaju nostalgiju kako kod starijih (koji su kao mlađi plesali na njihove pjesme), tako i kod mladih (koji bi pak voljeli biti dijelom prošlog vremena). Osamdesete su godine, a oni su vokalno-instrumentalni sastav Idoli; petorica mladih inteligentnih ljudi, formiranog imidža i snažnog vizualnog identiteta. Karakterizirala ih je buntovnost i sloboda stvaranja kojom su započeli novo glazbeno razdoblje u Jugoslaviji – novi val.
Fotografija iz filma Nebeska tema (2019.)
Idoli su postojali svega četiri godine, njihov opus broji isto toliko albuma, no pjesme se slušaju i danas. Uz Azru, Prljavo kazalište, Haustor (i kasnije Film) na hrvatskoj sceni, Idoli su uz Električni orgazam i Šarlo akrobata na srpskoj stvarali novi val. Taj se pravac prelijevao iz SAD-a i Velike Britanije sedamdesetih godina, preuzimajući ime iz filmske terminologije gdje je označavao žanr francuskog filma 1960-ih. Prvotno filmski, a tek kasnije glazbeni pravac, novi je val predstavljao bunt protiv ustaljenih tokova u umjetnosti i urbanoj kulturi, a po mnogima je posrijedi najplodonosnije razdoblje domaće glazbe. Taj podžanr rocka, proizašao iz punka, u Jugoslaviju stiže krajem sedamdesetih, gdje je već djelovao ljubljanski Buldožer. Novovalna scena u Jugoslaviji bila je društveno prihvaćena, dobro razvijena i medijski popraćena (prije svega u časopisima poput zagrebačkog Poleta ili beogradskog Đuboksa), čime su njezini sudionici dobili kultni status kojeg i danas uživaju, tj. bili su i ostali – idoli.
Fotografija iz filma Nebeska tema (2019.)
Idoli su masovnu popularnost stekli prije samog izlaska na scenu. Vlada Divljan, dojmljiv frontmen, jednom je prilikom rekao da su Idoli nastali u polušali. Siniša Škarica, glazbeni enciklopedist i dobri duh Jugotona, opisuje početak Idola kao „običan štos trojice mladića“. Naime, Divljan je sa svoja dva srednjoškolska prijatelja, Srđanom Šaperom i Nebojšom Krstićem, želio osnovati bend u kojem on svira bubnjeve koje nije znao svirati (Divljan je tada bio vičan gitari). U tom su običnom štosu zamolili zajedničkog prijatelja, umjetnika i fotografa Dragana Papića, za jedno neobavezno fotografiranje. Papićevi vizuali, kako se ubrzo ispostavilo, krasit će stranice mnogih magazina koji su izvještavali o novom glazbenom čudu. Papić, poznavatelj mnogih urednika, bio je vrstan u medijskoj manipulaciji (takozvani „medijski aktivist“), te je tvorac medijske slike o bendu koji tada još nije odsvirao ni jedan jedini akord. No, nekoliko godina kasnije, prema kazivanju Škarice, „nikada se ranije u povijesti rock glazbe nije pojavio neki sličan izvođač koji je na pomalo bizaran način uspio steći ogromnu popularnost i postati zvijezda broj jedan“. Je li ta nonšalantnost i sloboda stvorila (naše) Idole?
Netflix
Fotografije iz filma Nebeska tema (2019.)
Uz Divljana, Šapera i Krstića, pridružio se Zdenko Kolar na basu te Boža Jovanović na bubnjevima, također Divljanovi prijatelji. Prvim su mini LP-jem, iz 1981., dominirale pjesme Maljčiki, Retko te viđam s djevojkama, a romantične su se note pronalazile u Dok dobuje kiša i Malena. Već su iduće godine oborili rekorde po vremenu provedenom u studiju što je rezultiralo, objašnjava naš enciklopedist, najboljom jugoslavenskom rock pločom. Album je dobio ime po noveli Borislava Pekića Odbrana i poslednji dani. Čak je i Darko Rundek kazao da su mu se Idoli tek tom pločom počeli glazbeno sviđati – što je jasno s obzirom na to da je taj album bio progresivniji i avangardniji, s hitovima poput pjesama Kenozoik, Rusija, Nemo… U Čokoladi iz 1983. godine osjetio se iskorak prema komercijalnijem zvuku. To je ploča čije pjesme lako ulaze u uho, a stihovi uvijek – ali baš uvijek – izmame osmijeh. Tu su Bambina, Stranac u noći, Ja sam tu, Vetar i zastave… Posljednja ploča, Šest dana juna je u načelu Divljanovo solo izdanje iz 1985. godine. Riječ je o glazbi iz istoimenog filma; sjećamo se i danas Samo me gledaj i budi tu, Ljubavi i Ona to zna.
Fotografija iz filma Nebeska tema (2019.)
Frontmen Električnog orgazma, Srđan Gojković, u dokumentarcu Nebeska tema (naziv pamtljive pjesme s Odbrane) o životu Vlade Divljana, kaže da su oni bili „ružni, prljavi i zli, a Idoli su bili…ono…dobra deca, gradske face.“ Takav su imidž Idoli uživali u javnosti. Promatrajući fotografije legendarne Goranke Matić, kroničarke te epohe, koja je svojim objektivom arhivirala Idole, primjećujemo da je fotografijom stvorila uvjerljivu sliku o tome zašto su Idoli – idoli. Na fotografijama dominiraju izbezumljeni pogledi članova banda u sivim odijelima, uz dječački zamišljen pogled Vlade Divljana i intelektualizirani imidž Srđana Šapera s upadljivim naočalama. Inspirirani stranim bendovima i njihovim stilom, pomno su kreirali vlastiti imidž. Uostalom, rock and roll nije samo glazba; to je i ponašanje pred kamerama, tajanstvenost, odijevanje, ukratko, stil života.
Fotografije iz filma Nebeska tema (2019.)
No, Idoli su nastupali rokersko „speglani“, s košuljama zakopčanih gumba i leptir mašnama oko vrata. Nisu mnogo komunicirali s publikom tijekom koncerata; Vlada Divljan prepričava da se na koncertima nisu čuli uobičajeni pozdravi Dobro došao Beograde, Zagrebe, publiko… Bili su tajanstveni, na sceni su bili samo oni i glazba. Na nastupima su često nosili odijela zagasitih boja s kravatama, a Srđan Šaper ponekad i prsluke. Njihovim spotovima, poput onih za pjesme Maljčiki i Malena, dominiraju robotske kretnje i neobične facijalne ekspresije članova benda, na rubu groteske. Dolazili su iz obrazovanih familija, uz nastupe su završavali fakultete – Divljan geologiju, Šaper filmsku režiju. Bili su neozbiljno ozbiljni, uživali su u lagodnoj slavi koja je nastala u onoj legendarnoj polušali. Probe su im bile veselje, oni kulturni i odmjereni, svaki od njih je bio drugačiji – no od onih prijatelja koji su odrasli zajedno čije su interne razgovore kroz pjesme slušali mnogi, izrasli su u neke druge ljude. Razišli su se u vrhuncu karijere.
Fotografija iz filma Nebeska tema (2019.)
Završavajući ovaj tekst, palim Tiho, tiho na svojim zvučnicima, a mama iz druge sobe već odgovara s čudno je što te znam... čudno je što si tu... Ako je išta dokaz kultnog statusa nekog benda, onda je to činjenica da njihove pjesme nisu ostale dijelom tek jedne generacije – nekad su ih oživljavali gramofoni, a danas ih slušamo na Spotifyju. Nije tu, dakako, bitan medij reprodukcije (iako gramofone malo toga može zamijeniti), već put kojim ta glazba dopire do ljudi. Idoli, kultni rokeri-intelektualci i vječna djeca predvođena đentlmenom Divljanom, ostaju zapamćeni po stilskim igrama, posebnom imidžu kojim su gradili sebe, ali i mnoge druge. Ostaju uzori, miljenici, ideali, junaci – Idoli – moram sad vama poć, rendezvous kroz noć…