GIACOMETTI À PARIS
23. veljače 2023.
Posjet Fondaciji Giacometti, veljača 2023. godine
Alberto Giacometti u Parizu je proveo 40 godina. Kao jedan od najznačajnijih kipara svojeg vremena, Unatoč tome što je bio jedan od najznačajnijih kipara svoga vremena, Giacometti je stvarao u svega 23 kvadrata velikom ateljeu, u južnom dijelu Pariza. Njegov opus predstavlja različitost medija u kojima se pronalazio – bio je kipar, slikar, crtač i grafičar. Najdraži modeli bili su mu ljudi koji bi danima sjedili u njegovu malom i kaotičnom ateljeu dok je on stvarao njihove portrete. Rijetko bi bio zadovoljan rezultatom jer, uvijek bi govorio da je najteže prikazati ljudsko stanje, a to je ono čemu je težio. Unatoč tome što je tijekom života postao slavan i imućan (za razliku od mnogih kolega koji su slavu stekli posmrtno), Giacometti je do kraja života živio skromno, fokusiran na vlastiti stil. Danas, svega nekoliko metara od nekadašnjeg Giacomettijeva pariškog ateljea, nalazi se Fondacija Giacometti, organizacija koja promiče očuvanje i zaštitu umjetnikovih djela, objavljuje publikacije, postavlja izložbe, organizira edukacije i novim generacije približava njegovo stvaralaštvo.
Fondacija Giacometti, Pariz
Alberto Giacometti od ranog je djetinjstva živio umjetnost. Rodio se 1901. godine u Švicarskoj, u alpskoj dolini Val Bregaglia, svega nekoliko kilometara od švicarsko-talijanske granice. Njegov otac Giovanni, priznati impresionistički slikar i posebno cijenjen od švicarskih kolekcionara, oblikovao je pristup umjetnosti svog najstarijeg sina. Mladi Giacometti neumorno je pratio očev rad te je kao trinaestogodišnjak naslikao svoje prvo ulje, „Mrtvu prirodu s jabukama“, te godinu kasnije u očevom studiju oblikovao svoju prvu skulpturu, bistu brata Diega. Kada je navršio 21. godinu s bratom se preselio u Pariz kako bi studirao na Académie de la Grande-Chaumiere u klasi poznatog kipara Antoinea Bourdellea, suradnika velikog Augustea Rodina.
Mladi Giacometti tijekom 1930-ih
U Parizu je Giacometti otkrio kubizam i nadrealizam; već je koncem dvadesetih godina postao jedan od vodećih nadrealističkih kipara. Bio je član pokreta sve dok 1935. godine nije bio izbačen kada je odlučio da mora stvarati iz prirode, pred sobom imati modele i stvarnost (realnost koju su nadrealisti negirali). Giacomettijeva zaokupljenost ljudskom glavom, čijem je oblikovanju pridavao najviše pažnje, stalnica je čitava opusa. Najviše je volio modele koje je poznavao, govoreći da jedino tako može dostojno nekoga portretirati. Tijekom Drugog svjetskog rata Alberto je s bratom na biciklu prebjegao u Švicarsku gdje je upoznao svoju ženu, Annette Arm, s kojom je u braku ostao do kraja života. Njih dvoje vratili su se zajedno u Pariz 1945., gdje je umjetnik stvarao sve do svoje smrti, 1966. godine.
Alberto Giacometti u svom atelju tijekom 1950-ih
Alberto Giacometti najpoznatiji je po svojim brončanim skulpturama visokih, vitkih ljudskih figura nastalih između 1945. i 1960. godine. One izgledaju krhko, gotovo smrvljeno u prostoru. Prema kritičarima umjetnosti one utjelovljuju egzistencijalističke ideje, pokazatelji su slomljenog duha modernog čovjeka, beznačajnog, usamljenog i traumatiziranog iskustvom ratnog uništenja i krvoprolića. Primjeri njegovih najpoznatijih skulptura su Spoon Woman (1927.), Disagreeale Object (1931.), The Chariot (1950.), Woman of Venice II (1956). Svjetsku slavu doživio je 1962. godine osvojivši glavnu nagradu za skulpturu na Venecijanskom bijenalu. Danas njegove skulpture imaju iznimnu vrijednost; valja naglasiti da je jedno od najpoznatijih djela The Walking Man I (Čovjek koji hoda I) 2015. godine prodano za 141.3 milijuna dolara i time je najskuplja skulptura ikada prodana na aukciji.
U Giacomettijevom opusu slikarstvo čini manji dio. Nakon 1957. godine, međutim, njegove su figurativne slike bile jednako cijenjene kao i skulpture. Gotovo jednobojne slike njegova kasnog stvaralaštva, portreti su lišeni svake emocije i ekspresije, a Giacometti se nastavio fokusirati na glavu. Najčešće je oslikavao ljude koji su živjeli oko njega, suprugu Annette, brata Diega i muzu Caroline. Naravno, za modele je uzimao i neznance. Primjerice, Aika Sapone, u dokumentarcu o umjetnikovu životu otkriva da je njezin otac Michele Sapone bio krojač Giacomettijevih te mu je Alberto u zauzvrat rekao da će portretirati njegovu kćer. Gospođa Sapone navodi da se danima vraćala u Giacomettijev atelje jer on nikad nije bio zadovoljan naslikanim. U konačnici, nakon što je dovršio portret otkrio je svom krojaču kako će potpisati taj portret, budući da je riječ o lijepom djelu, no da i dalje nije uspio uhvatiti njezinu narav. Giacometti je slikao i stvarao do zadnjeg dana života. Nakon što je zbog bolesti i iscrpljenosti preminuo, supruga Annette sastavila je obuhvatan popis djela svog pokojnog supruga, prikupila podatke o lokaciji i proizvodnji njegovih djela, čime se borila protiv brojnih krivotvorina. Annette je preminula 1993. godine. Deset godina nakon, francuska vlada osnovala je Fondaciju Giacometti.
Giacometti ispred svog ateljea 1950-ih godina
Alberto Giacometti, The Walking Man, 1960., bronca,
188 × 27.9 × 111.7 cm
Giacomettijeva prepoznatljiva slikarska tehnika,
Alberto Giacometti, Rita Circa, 1965., ulje na platnu, 70 x 50,2 cm, zbirka Zaklada Giacometti, Pariz
Smještena u zaštićenoj zgradi u ulici Victor Schoelcher, Fondacija se nalazi tek kilometar od nekadašnjeg studija Alberta Giacomettija (u ulici Hippolyte-Maindron, u privatnom vlasništvu). Zgrada datira iz 1914. godine i građena je kao vila Paula Fallota, dizajnera koji je interijer ispunio u stilu Art Decoa, s oslikanim frizovima, rezbarenim drvenim pločama i podovima ukrašenim mozaikom, no zgrada je bila u raspadnom stanju kada ju je Fondacija preuzela. Catherine Grenier, direktorica Instituta Giacometti, navodi da je odabir imena i mjesta bio pomno promišljen. Spominje da mjesta posvećena samo jednom umjetniku nude emotivnije iskustvo posjetitelja. Već pri ulasku u kuću, posjetitelja dočekuje vjerna rekonstrukcija Giacomettijevog ateljea, s improviziranim krevetom, slikama i figurama, nedovršenim radovima, prljavim pepeljarama i skulpturom na kojoj je radio na dan smrti. Unutar Instituta nalazi se nekoliko većih prostorija u kojima su izložene Giacomettijeve skulpture i slike, no jednako tako Institut predstavlja i ambiciozan program povremenih izložbi, od kojih je svaka posvećena aspektima Giacomettijeva rada i njegovim odnosima s umjetnicima i piscima. Institut također poziva posjetitelje u glavnu prostoriju, sa stropnim staklima i bijelim namještajem, gdje posjetitelji mogu sjesti i čitati publikacije o Giacomettiju i njemu srodnim umjetnicima. Ukratko, posjetitelj ovim iskustvom, prvo promatrajući rekonstruirani atelje, zatim slike, grafike, privatna pisma, fotografije i skulpture, te u konačnici i publikacije, ulazi u život umjetnika čiji rad predstavlja vrhunac kiparstva druge polovice 20. stoljeća. S više od 300 skulptura, 90 slika i tisuće radova na papiru, Fondacija ima najbogatiju Giacomettijevu zbirku na svijetu.
Fondacija Giacometti (gore)
Rekonstrucija Giacomettijevog ateljea (dolje)
Alberto Giacometti, vječno nezadovoljni perfekcionist, mnoge je zaintrigirao svojim uspjehom, unatoč tome što njegov rad prikazuje melankoliju, izolaciju i samoću. Doista, promatrajući rekonstrukciju malog kaotičnog ateljea u Fondaciji Giacometti, zamišljeno ulazimo u prostor umjetnika i njegove umjetnosti. Gotovo pa ulazimo u skučen i natrpan prostor u kojem su sve površine prekrivene figurama i bojama, a raspadajući zidovi oslikani s nekoliko slojeva boja što se ljušte. Ispred slikarskog stalka stoji stolica, preko koje je prebačen baloner i prazna pepeljara na stoliću. Zamišljamo Giacomettijeve dane gledajući u to, gotovo surovo okruženje, u kojem je umjetnik stvarao i iz kojeg nije napustio do posljednjeg dana. Pariz odaje počast umjetniku i najavljuje novi veliki projekt – otvaranje muzeja posvećenog Giacomettiju 2026. godine, u povijesnoj željezničkoj postaji Invalides, izgrađenoj za Svjetsku izložbu 1900. godine, koju očekuje opsežna renovacija. Valja strpljivo čekati.